For other languages, please click below:
NA SJEVEROZAPAD!
Albanska migracija unutar Jugoslavije (1953-1989).
Centar za studije Jugoistočne Europe pri Sveučilištu u Grazu sa zadovoljstvom najavljuje pokretanje novog istraživalačkog projekta “Na sjeverozapad! Albanska migracija unutar Jugoslavije (1953-1989)” podržanog od strane austrijskog znanstvenog fonda (FWF) P 32345. Projekt pod vodstvom Roryja Archera započet je 1. travnja 2020.
Različiti aspekti albanske migracije proučavani su do te mjere da Russel Kind, ugledni znanstvenik koji se bavi tom temom, opisao Albaniju kao ‘laboratorij’ studija migracije i razvoja. Unatoč velikom broju istraživanja posvećenih iskustvima albanskih migranata u zemljama poput Grčke, Italije i Švicarske (kao i onih posvećenih utjecaju migracije na gradove i sela u Albaniji, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji), jedan vrlo bitan segment te teme još uvijek nije dovoljno proučen. Točnije, što je sa Albancima sa Kosova (i iz Sjeverne Makedonije) koji su u velikim brojevima migrirali za vrijeme socijalističke Jugoslavije?
Dosegavši udio od 8% u ukupnom stanovništvu 1980-ih, Albanci su činili najveću neslavensku populaciju Jugoslavije. Iako uglavnom ruralnog podrijetla, u potrazi za poslom albanski radnici migranti najčešće su se doseljavali u industrijska središta Jugoslavije. Koristeći povijesne i povijesno-antropološke metode istraživanja, ovaj projekt proučava albansku radnu migraciju s jugoistoka prema sjeverozapadu Jugoslavije (Hrvatska i Slovenija) između 1953 i 1989.
Prvi cilj ovog istraživanja je pružiti povijesni uvid u to kako su državne vlasti razumjele ali i omogućavale migraciju jugoslavenskih Albanaca u Hrvatsku i Sloveniju. Drugi cilj istraživanja stavlja fokus na lokalne zajednice u Hrvatskoj i Sloveniji, točnije, na njihovo shvaćanje i upravljanje migracijama. Treći i najvažniji cilj istraživanja propituje kako su sami migranti shvaćali ovaj migracijski proces. Konačno, četvrti cilj istraživanja uspoređuje albansku migraciju unutar Jugoslavije sa znatno bolje dokumentiranom migracijom iz socijalističke Jugoslavije u zapadnu Europu, kao i sa jugoslavenskim migracijskim trendovima poput izmještanja iz sela u grad.
Metodološki, istraživanje se temelji na analizi knjižnične i arhivske građe kao i opsežnih intervjua sakupljenih metodom usmene povijesti. Istraživači na projektu će skupljati osobna svjedočanstva na dvije istraživalačke lokacije posvećene albanskoj migraciji – u Puli, na sjeveroistoku Hrvatske, kao i u jednom od industrijskih gradova u Sloveniji.
Projekt se referira na aktualne znanstvene inovacije na području jugoistočnih europskih studija rase, etniciteta, klase, roda, kao i na interakciju ovih kategorija identifikacije u sklopu istraživalačke paradigme intersekcionalnosti.
Istraživanje pretpostavlja da je iskustvo migracije kod Albanaca oblikovano nizom čimbenika poput religije (islamske, katoličke ili svjetovne), spola (muško ili žensko?), mjesta podrijetla (ruralno ili gradsko?) i političke orijentacije (odani komunisti ili nacionalistički simpatizeri?). Navedene se kategorije presijecaju, što rezultira različitim materijalnim ishodima za pojedince obuhvaćene istraživanjem. Cilj istraživanja je pažljivo ‘raspakiravanje’ upravo ovih ishoda.
Isto tako, istraživanje doprinosi raspravama na polju povijesti migracija jugoistočne Europe i jugoslavenske historiografije. Gledano u širem kontekstu studije migracija, odabrani empirijski slučaj nudi poučan primjer međukulturne migracije koja se odvija unutar državnih granica u kontekstu socijalističke modernizacije.
Voditelji projekta su u prosincu 2020. predstavili svoje istraživanje na Sveučilištu u Grazu. Snimak prezentacije dostupan je na linku: